Što smo radili u Londonu

Put je započeo poprilično interesantno, već su nas na aerodromu u Corku zaustavili. Moj BEAU (sorry ako vama nije smješno, ali u poslijednje vrijeme što god čitam, ova riječ se spomene bar jednom, meni je smješno pa sam morala napisati) je zaustavljen jer su očitali neki oštri predmet ili slično. Pozvali su ga sa strane, njega i još par ljudi, da provjere nekim ručnim intrumentom o čemu se radi. Svi su to prošli dalje osim njega. Uskličnik se pokazao na njegovom ramenu. Nije imao operaciju, ugrađeni čip, što bi uzrokovalo ove neugodnosti, naravno, na povratku se dogodilo isto. Putujemo već godinama bez problema i ovo je zbilja čudno! Bude li se ponovilo i na aerodromu u Splitu, pitat ćemo da nam pojasne o čemu se radi ako mogu, jer mi uistinu nemamo odgovor na ovo. 

Stigli smo nekako u London, srpanj, temperatura 24°C skroz pristojono za razgledavanje. National expressom smo stigli do stanice koja nam je trebala i potrošili £24. Ono što je iznimno u ovim njihovim prometnim pričama jest, ako kupite karte online, par tjedana prije, od aerodroma do Victoria Station, platit ćete £5 najčešće, a to je stanca u centru Londona odakle možete dalje prema svom smjestaju. Naša stanica je bila sat vremena bliže aerodromu od te i platili smo duplo, poanta priče, ukoliko želite uštedjeti, a nemate smještaj u centru, isplativije je presjedati nego ići dirketno s aerodroma. Ukoliko se za tu opciju odlučite, plaćati u autobusu možete na nekoliko načina; možete platit karticom ili oyster cardom. Oyster card košta £5 (u Irskoj je Leap card, 5eur), nakon što je kupite, uplatite koliko novca vam treba, vožnja u jednom smjeru je £1,5, ali ukoliko puno putujete u jednom danu, neće vam skinuti više od £4,5, to je limit nekakv. Što se kreditne kartice tiče, to ne znam. Znam samo da se prisloni na isti žuti uređaj koji skine određenu količinu novca. Čitala sam da nekima odmah skida £4,5 pa poslije vraća ako se ne potroši toliko.

Nismo još ni stigli do apartmana, već smo potrošili malo manje od 100eur. Nema veze, štedit ćemo na hrani, ne želimo baš u 3 dana potrošiti 500eur.

Nakon što smo ušli u apartman prvo što smo primjetili je da miriše na sve moguće začine, kuhinjica je bila jako mala, a Host nam je ostavio naputak da meso ne pečemo, dozvoljena su samo jaja i slanina. Ok, nećemo kuhati, hm možda ipak nećemo uštedjeti na hrani… nema veze u Londonu je gotovo svaka znamenitost besplatna, nećemo kupovati ulaznice. Krevet je bio izvanredno udoban tako da sam se odmah smjestila i odlučila po prvi put pročitati što stoji u opisu apartmana. I da, Host je vegan, ne dozvoljava meso u kući. Lagala bih kad bih napisla da se nisam od srca nasmija u sebi jer mi se stvarno nije dalo kuhati tih par dana, ali prema beau sam okrenula tužan i razočarani izraz lica jer se on veselio domaćoj večeri (koju inače ima kući svaki dan). Vjerojatno se neki pitaju: “A zašto bi ti morala kuhati? Moga je i on…” Istina, i ponudio se da će kuhati, ali kako to već kod nas biva, on bi kuhao samo jedan put, i onda bi me milo pogledao, spomenuo da mu je rodjendan za par dana i zamolio da ja preuzmem kuhanje na dalje. NO.

Ono što jesam pročitala u komentarima apartmana prije nego smo rezervirali, jest da je autobusna stanica udaljena 6min. Istina. Samo ono što nigdje nije pisalo jest da ta stanica ne vodi u centar grada, za doći do centra morali smo ići na stanicu udaljenu 25min. Iskreno nije nam bio problem jer put ide kroz Victoria Park koji je uistinu predivan, tako da šetnja prođe jako brzo. 

Došli smo u centar napokon. Ja sam u Londonu bila prvi put prije 3 godine i grad me oduševio. Jedva sam čekala doći opet. Čim smo izašli na stanicu pitala sam Bruna gdje želi prvo, odgovor je bio Big Ben. Može! I ja ga volim. Došli smo do tamo nakon što smo stali nakratko u McDonald’s, samo da prigrizemo nešto. Okrećem se oko svoje osi, gledam Westminster Abbey, ali nigdje Big Bena. Ma što je ovo? Mora da smo pogriješili put. Idemo malo okolo, izgubimo se pri tome u nekom parku, vratimo opet na glavnu cestu ali Big Bena nigdje. Zaista sam sve zaboravila… Dugo me nije bilo. Gdje je??? U tom trenu primjetim da ljudi slikaju nesto visoko ograđeno skelom sa svih strana. Aha tu se sakrio. Bruno je bio, malo je reći duboko razočaran. Budu li Buckingham i Tower Bridge u istom stanju, možemo se odmah pokupiti i pravac doma.

Srećom most je bio tamo predivan kao i uvijek, pretpan turistima sa svih strana, sređenim djevojkama i momcima koji pokušavaju pronaći najbolji Insta spot. Bruno je bio ispočetka užasnut idejom da ću napraviti sliku u baletnim cipelicama, još više idejom da će on biti taj koji će morati stati iza objektiva (mobitela), ali kad je vidio tu masu oko sebe, koju stvarno ne interesira ništa drugo nego kako će njihove slike ispasti, brzo se uklopio. Posebno kad su mu ljudi prilazili s pitanjem slika li za neki časopis. Iako ne znam zašto bi netko za fotografiranje za časopis koristio mobitel, ali dobro… Kaže njegova mama: “Ooo pa Lana će nam postati Infuerserica” Teško s onih stotinjak pratitelja, ali tek je prošlo mjesec dana od mog priključivanja toj društvenoj mreži pa nikad se ne zna… bilo nam je jako lijepo tu. 

Grad je vikenodm pretrpan ljudima i smećem. Toliko smeća ne znam kad sam poslijednji put vidjela. Na ulicama, nemaju dovoljno kanti pa je nogustup pred restoranima pun prljavih vreća. Nije baš prizor ugodan oku, ali London je veliki grad.

Uvijek najDRAŽI dio dana na putovanju mi je potraga za restoranom. Bliži se ručak, a gdje jesti? Nismo napravili domaću zadaću, iako svaki put svečano prisegnemo da ćemo se idući put pripremiti bolje što se tiče objeda, pa smo kao i obično lunjali okolo u potrazi za nečim. To tako inače traje i po više od sat vremena, ali ovaj put sam odlučila bar jednoj lošoj navici stati na kraj i u roku od 15 minuta sjesti negdje. Restoran Salsa. Španjolski restoran na 2 kata, hranu naručujete na gornjem, piće na donjem (nema coca cole), još nam se i potrefilo da su dolje bili besplatni satovi salse (plesa), u restoran ne možete ući bez osobne iskaznice tako da su obitelj s dječicom izbacili čim su sjeli. Hrana je bila za ocjenu +3.

Naš je smještaj bio u Istočnom Londonu, pa ako budete smješteni tamo, moja preporuka je talijanski restoran Il Parco, ispalo je da nam je zapravo najukusnija hrana bila upravo ispred nosa. Imaju raznorazne punude, u stilu pizza i pasta plus piće za 10eur, ili 2 pizze po cijeni jedne za ponijeti (do 18h preko tjedna).

Buckinghamska palača nas je dočekala u punom sjaju, bez skela, Hyde Park i dalje prekrasan, ne zaboravite ponijeti lješnjake za vjeverice! Jest će vam iz ruke. Preslatke su. I uvijek si kažem; Lana, ne treba u razgledavanje krenuti u 7 ujutro da stigneš sve vidjeti, radije idi poslije 18h kad ima puno manje ljudi. Naravno, gotovo nikada ne poslušam vlastiti savjet, ali eto poslušajte ga bar vi. Ali ne vrijedi to za sve gradove, ispred Fontane di Trevi došli smo oko 1 ujutro u nadi da ćemo bar tada uživati u miru i čaroliji veličanstvenoga Rima, nije nam uspjelo.

Kada sam bila u Amsterdamu, muzej Madame Tussauds i The Amsterdam Dungeon su me ostavili bez daha. Uistinu dvije najbolje turističke atrakcije koje sam vidjela u Europi. S obzirom da je to ostavilo toliki utjecaj na mene, odlučila sam iste posjetiti i u Londonu. Ulaznica za Madame Taussauds je £34, uzmete li je skupa s The London Dungeon £40, tu je u ponudi i London eye. Idite na njihovu službenu stranicu i naći ćete sve ponude. Ulaznice su malo skupe pa smo se premišljali što ćemo, ali s obzirom na moje prijašnje oduševljenje ipak smo otišli. Ulaznicu je najbolje kupiti preko interneta i dođite obavezno pola sata prije, nećete imati problema previše s čekanjem u redu. Je li se isplatilo? Pa ne znam što bih rekla, moguće da me amsterdamski muzej više oduševio jer sam to tada prvi put vidjela, ili je ipak možda stvar u aktivnostima unutar muzeja (u Amstedamu ih je bilo puno više, sve se snimalo i slalo automatski vama na email), ne znam, u svakom slučaju bilo mi je super, ali onu euforiju od prvog puta nisam osjetila opet.

Da zaključim ovu sagu: puno novaca smo potrošili iako je Tesco (supermarket) na svakom kantunu; izbjegavajte vikend ako je moguće, osim ako ste jedni od onih što vole sudjelovati u prosvjedima i gubiti se u masi, tada je definitivno subota u Londonu za vas; dobro proučite opis apartmana i lokaciju, procijenite isplati li se više platiti pa biti u centru, ili manje pa se voziti autobusom svaki dan (mislim da dođe na isto, ali je bliže centru ipak ugodnije, vrućina je u autobusu). Sad će ljudi reći, a naravno da ću to prvo napraviti, ovoj je ovo sigurno prvo putovanje pa ne zna još. Ne, zapravo putujem vec 7 godina, ali ovo mi je prvi članak. I da, naš prvi apartman je bio blizu centra, ali je Host otkazao tjedan prije i ostali smo na cesti, figurativno je li, a ono što je ostalo nije baš bilo blizu lokacijski. I za kraj, ne nosite gotovinu, sve se plaća karticama, ali, ako ćete kupovati suvenire, pretpostavljam da hoćete, znam da to većina radi, ponesite oko £30, sigurnije je, vjerujte mi, zahvalit ćete mi kasnije.

P.S. Ažurirat ću Vas informacijama s aerodroma.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *